Velike specifičnoisti korišćenja dvoručnog mača zahtevaju i veoma kompleksnu obuku. Istorijski podaci govore da su mačevaoci sa teškim dvoručnim mačem imali duplo veću platu od ostalih vojnika. Blede kopije tehnika dvoručnim mačem se mogu naći na filmskim platnima, odnosno po raznim viteškim udruženjima. Za razliku od filmskog platna gde je scena mačevanja u službi fabule, i samim tim delimično opravdana, neobučeni mačevaoci vitlaju dvoručnjacima na performansima bez razmišljanja o osnovma elementarnih tehnika pridajući isti značaj dvoručnoma maču koliko i sekiri, odnosno buzdovanu. Zbog toga mi sebe ne smatramo društvom ljubitelje srednjevekovnih veština već školom mačevanja. Iskustvo koje se stiče u pručavanju veštine kod nas je temeljito, zasnovano na uvežbavanju autentičnih stilova XV i XVI veka, a svaki stepen napredovanja je praćen polaganjem i dobijanjem zvanja. Ono što NE DOZVOLJAVAMO je površnost u proučavanju tehnika jer Bog površnosti blagosilja sve: sumanutu silu u mačevanju, ružnoću, nemaštovitost, glupost, slučaj... Sve je to takođe u službi efikasnosti i rado se koristi svim ovim sredstvima kako bi se do pobede stiglo. Mi smo zacrtali drugi put, da je u borbi najvažniji zadatak dvoručnim mačevima da čovek, a ne slučaj vlada mačem, da se ne igra zarad pirove pobede. Ljudi su tokom vekova, a što mi u našoj školi proučavamo, formirali veštinu borbenog mačevanja kao skup pokreta tela i radnji oružijem koji sa najvećom verovatnoćom obezbeđuje sigurnost mačevaocu. Mada i to se mora uzeti sa rezervom jer, kad neko uzme mač u ruke, fortuna počinje da dominira. Postoje manje rizični načini mačevanja, svojstveni uvežbanima, i više rizčni, odnosno sumanute tehnuke svojstvene početnicima, plašljivcima, odnosno ljudima koji su izjednačili hrabrost sa ludošću.
na slikama ispod su scene tehničko - taktičkih vežbi sa naših performnsa
"Nikada se ne pokrivaj teškim oružjem. Okretost tela, i pokretljivost oružja su dve tvoje glavne prednosti.“
Džozef Svetnam 1617 - Škola za plemiće i Kvalitetni sistemi odbrane Filmska industrija, video igrice, neobavešteni istoričari, pisci članaka po časopisima često daju utisak da je ovo oružje bilo glomazno, teško i nezgrapno. Činjenice potvrđuju potpuno suprotno. Ali, da bi se razumelo ono o čemu se raspravlja važno je imati radnu definiciju. Poštujući tehnike borbe, sečivima i balčakom i jabukom definicija ovog oružja bi mogla biti: "Dvoručni mač je specijalizovano i efikasno oružije pešadijskog naoružanja, a bio je priznat kao takav u XV i XVI veku, dužine 150-175 cm a težine 2,3 - 3,6 kg.“U rukama švajcarskih i nemačkih pešadinaca plaćenika je bio smrtonosan, a za njegovu upotrebu je bila potrebna posebna obuka, i često su ovi mačevaoci dobijali posebne novčane povlastice. Tehnike koje polaznici mačevalačke škole Karika uvežbavaju su prvi put ozvaničene u radovima Maroca (Marozzo 1536) kao i Alfieria (Alfieri 1653). Rad munuletima je specifičan, zahteva dugogodišnju vežbu, i kao takav se upražnjavao vekovima, što je ove mačevaoce izdvajalo od ostalih vojnika. |
Škotski kleimor bio veliki mač korišćen u kasnom srednjovekovnom periodu i ranoj renesansi. Zenit je dostigao u stalnim ratovima klanova i graničnim borbama sa Englezima od 1400 do 1700 godine.
Poslednja bitka za koju se smatra da su korišćeni klejmori u značajnom broju je bila kod Killiecrankie 1689.godine. |
Flamberge ili plameni mač je dvoručnjak jedinstvenog dizajna. Ovaj mač je u širokoj upotrebi od strane nemačkih plaćenika i ličnih telohranitelja vojnih lidera i visokograngiranih oficira krajem srednjeg veka i tokom renesanse. Osobina pariranja sa takvim mačem, izaziva „vibracije“ koje mogu da se prenesu na sečivo napadača i time ometu njegove dalje radnje. Ove vibracije izazivaju „ zubi“ koji su načinjeni da uspore kontakt, odnosno onemoguće klizanje tako što izazivaju dodatno trenje sa svakim talasom napada. Ovi mačevi su uspešno koristili protiv koplja tokom 30 godišnjeg rata. Mačevalac ovim mačem obično je imao dvostruku platu zbog svog značaja na bojnom polju.
|
I logično pitanje - koliku su stvarne dimenzije ovog mača?
Ozbiljno pitanje zahteva i ozbiljne analitičare. Navešćemo neke.
Dejvid Edge, bivši kustos i sadašnji konzervator Vallace Collection muzeju u Londonu,:
"Skoro sam imao prilike da se radim na nekoliko dvoručnih mačeva prve polovine 16 veka" ... jedan nesumnjivo originalan i jedan kopija iz Viktorijanskog doba. Rad sa ova dva mača se dramatično razlikuje. Rukuje se potpuno drugačije ... proverom njihove težine zaključio sam da je originalni težak 3 kg, a radom sa njim osećam da bih mogao odseći glavu neprijatelja sa lakoćom. Kopija teška 5kg u ruci leži kao gvozdena šipka, odnosno batina kojom bi nesrećnog zvorenika mogli pretući na smrt! Jasno izrada preteških replika mačeva nije jedini prerogativ savremenih proizvođača ...“
Drugi kustos oružja Ugarskog Vojnog Muzeja u Budimpešti, Laslo Tol, opisuje veoma dobar primerak dvoručnog velikog mača iz 16. veka, dužine 1808mm, dužine sečiva je 1355 mm, i dužine oštre ivice sečiva 936 mm. Balčak je 306 mm. Težište je udaljeno od garde je 502 mm. Širina sečiva je 46 mm, a njegova debljina je 7,5 mm. "Vrat" sečiva je debljine 8,6 mm. Mač je težak 3650g, a presek sečiva je romboidnog oblika. Komad je funkcionalno i dobro izbalansirano oružje "
Ozbiljno pitanje zahteva i ozbiljne analitičare. Navešćemo neke.
Dejvid Edge, bivši kustos i sadašnji konzervator Vallace Collection muzeju u Londonu,:
"Skoro sam imao prilike da se radim na nekoliko dvoručnih mačeva prve polovine 16 veka" ... jedan nesumnjivo originalan i jedan kopija iz Viktorijanskog doba. Rad sa ova dva mača se dramatično razlikuje. Rukuje se potpuno drugačije ... proverom njihove težine zaključio sam da je originalni težak 3 kg, a radom sa njim osećam da bih mogao odseći glavu neprijatelja sa lakoćom. Kopija teška 5kg u ruci leži kao gvozdena šipka, odnosno batina kojom bi nesrećnog zvorenika mogli pretući na smrt! Jasno izrada preteških replika mačeva nije jedini prerogativ savremenih proizvođača ...“
Drugi kustos oružja Ugarskog Vojnog Muzeja u Budimpešti, Laslo Tol, opisuje veoma dobar primerak dvoručnog velikog mača iz 16. veka, dužine 1808mm, dužine sečiva je 1355 mm, i dužine oštre ivice sečiva 936 mm. Balčak je 306 mm. Težište je udaljeno od garde je 502 mm. Širina sečiva je 46 mm, a njegova debljina je 7,5 mm. "Vrat" sečiva je debljine 8,6 mm. Mač je težak 3650g, a presek sečiva je romboidnog oblika. Komad je funkcionalno i dobro izbalansirano oružje "
Konsultant za oružije Henrik Andersson iz Stokholma (Kraljevski muzej), daje tabelu sa merenja na kolekcijie dvoručnih mačeva uz komentar:
„Imajte na umu da za razliku od ceremonijalnih primeraka, nijedan komad oružija nije premašio 4 kilograma, a i najteži ceremonijalni mač je lakši od 11kg. Očigledno da od Viktorijanskog doba da danas autori i proizvođaći, odnosno prepisivači upadaju u istu zamku. Originalno oružje je doista daleko lakše nego što većina ljudi misli.“
Grzegorz Zabinski, stručnjak za dvoručne pešadijske mačeve sa kraja 15. i početka 16. veka, radeći na analizi oružja smeštenog u državnoj kolekciji u Kraljevskog dvorca Vavel, Krakov, Poljska kaže: "Može se pretpostaviti da su dvoručni pešadijski mačevi bili vrhunska tačka jednog od pravaca evolucije mačeva, koji je imao za cilj da poveća svoju efikasnost protiv oklopa zahvaljujući povećanju njihovih dimenzija.
„Imajte na umu da za razliku od ceremonijalnih primeraka, nijedan komad oružija nije premašio 4 kilograma, a i najteži ceremonijalni mač je lakši od 11kg. Očigledno da od Viktorijanskog doba da danas autori i proizvođaći, odnosno prepisivači upadaju u istu zamku. Originalno oružje je doista daleko lakše nego što većina ljudi misli.“
Grzegorz Zabinski, stručnjak za dvoručne pešadijske mačeve sa kraja 15. i početka 16. veka, radeći na analizi oružja smeštenog u državnoj kolekciji u Kraljevskog dvorca Vavel, Krakov, Poljska kaže: "Može se pretpostaviti da su dvoručni pešadijski mačevi bili vrhunska tačka jednog od pravaca evolucije mačeva, koji je imao za cilj da poveća svoju efikasnost protiv oklopa zahvaljujući povećanju njihovih dimenzija.
Praktična fizika je jasna. Najjednostavnije objašnjenje za uzaludnost korišćenja vrlo teškog naoružanja je to da usporava rad. Dupliranje mase oružja obezbeđuje dvostruku energiju udara, i duplira brzinu udarca, ali... Ali to zahteva četiri puta više uložene energije.
Marketinški potezi su doveli do potpunih bemislica u pogledu izrade mačeva velikih dimenzija i nestručnih tehnika rada sa dvoručnjakom. Kao logičan odgovor se može uoptrebiti deo teksta Thomas - a, Vojna knjižica mačevanje iz 1746: "Forma je nezgrapna, a njihova upotreba je bez metodologije. Oni su instrument snage, a ne oružje veštine. Ovakav mač je ogromne dužine i širine, težak i glomazan, napravljen je samo samo za sirovo sečenje jakom silom udara. Besmislice“.
A same konstrukcije sečiva su različite. Na modelima petnaestog veka obično imaju proširenu formu balčaka, ponekad sa bočnim prstenovima na jednoj ili obe strane.To je obrazac koji je ostao dominantan u Italiji tokom XVI veka, a u Nemačkoj je ova forma još upadljvije razvijena. U XVI veku se javljaju specijalizovane forme za borbu protiv helebarde, odnosno odbranu gradskih zidina. U svakom slučaju dvoručni mač je namenjen da udarcem izaziva smrt ili teške telesne povrede bilo sečenjem ili bodom, bilo jabukom. Omiljen kao oružije plaćenika potisnut je sa bojišta tek masovnom upotrebom vatrenog oružija.
Marketinški potezi su doveli do potpunih bemislica u pogledu izrade mačeva velikih dimenzija i nestručnih tehnika rada sa dvoručnjakom. Kao logičan odgovor se može uoptrebiti deo teksta Thomas - a, Vojna knjižica mačevanje iz 1746: "Forma je nezgrapna, a njihova upotreba je bez metodologije. Oni su instrument snage, a ne oružje veštine. Ovakav mač je ogromne dužine i širine, težak i glomazan, napravljen je samo samo za sirovo sečenje jakom silom udara. Besmislice“.
A same konstrukcije sečiva su različite. Na modelima petnaestog veka obično imaju proširenu formu balčaka, ponekad sa bočnim prstenovima na jednoj ili obe strane.To je obrazac koji je ostao dominantan u Italiji tokom XVI veka, a u Nemačkoj je ova forma još upadljvije razvijena. U XVI veku se javljaju specijalizovane forme za borbu protiv helebarde, odnosno odbranu gradskih zidina. U svakom slučaju dvoručni mač je namenjen da udarcem izaziva smrt ili teške telesne povrede bilo sečenjem ili bodom, bilo jabukom. Omiljen kao oružije plaćenika potisnut je sa bojišta tek masovnom upotrebom vatrenog oružija.