"Mač je imao i arhietipski zančaj svetlosne simbolike - blesak Arhangela Mihajla koji kao oganj i zrak sunca raseca mrak, zlo i neznaje. O intelektualnoj dimenziji mača ne govori samo imenom najveći mačevalački esnaf 17 i 18 vek u Evropi „ pero bratstvo“ koje je okupljalo samo intektualce već i čuvena japanska, veoma korišćena izreka: „ Bumbu no ichi“ - pero i mač su u skladu. Presecanje Gordijevog čvora mačem ne siboliše samo moć sile već i prosvetiljenje kojim se radikalno rešavaju i najveći problemi. Mač je, takođe, oduvek korišćen i u magijskim i obrednim ritualima, on je predmet obožavaja, elemenata drevnih plesova i deo pozorišne umetnosti. Mač je za istoričare nezaobilazni svedok i govornik istorije, jedna od najvećih i najcenjenijih predmeta primenjene umetnosti osnovni pokretač metalurške tehnologije, nadmetački rekvizit...No, kao što je mač više od pukog oružja tako je i mačevalačka veština oduvek bila više od pukog umeća namenjena jedino efikasnosti u krvavoj borbi ili kurtoaznom nametanju. U Evropi od 16. do 19. veka, dakle u vremenu renesanse veštine, gotovo sve škole mačevanja su u sklopu svog imena imale i prefise art, kunst, science , philosofia... Učenje najrasprostranjenije i najdugovečnije škole Evropskog novovekovnog mačevanja- španske škole predpostavljalo je odlično poznavanje geometrije mehanike, psihologije, filozofije, umetnosti i mistike. Mač i mačevanje su dakle u civilizovanih naroda i ljudi oduvek nosili u sebi više od puke neposredne vulgarne predmetne svrhe koju poseduju i zbog toga su u istoriji Evrope uvek bili nezaobilazni elementi nematerijalne – duhovne kulture."
iz knjige: Viteško dvorsko i građansko mačevanje u Beogradu - epoha škola- 1403-1940, Aleksandar Stanković
iz knjige: Viteško dvorsko i građansko mačevanje u Beogradu - epoha škola- 1403-1940, Aleksandar Stanković
Analizirajući zastupljenost mača u heraldici, numizmatici pa i veksikologiji, lako se može zaključiti da se ovo oružije može uvrstiti u red veoma zastupljenih elemenata. Naravno, vrlo šarolika simbolika je uzrok tome. U nastavku teksta nalaze se neki delovi iz „ Rečnika simbola“ – Alen Gerbran i Žan Ševalije, gde je navedena simbolika mača.
Mač je prvenstveno simbol vojničkog poziva i njegove vrline i neustrašivosti, a i njegove funkcije, snage. Ova opet ima dvostruki aspekt: razorni (koji postaje pozitivan ako se uništenje primeni na nepravdu i pakost) i graditeljski (koji uspostavlja i održava mir i pravdu). Kada je mač kraljevski amblem, svi mu ti simboli i doslovno odgovaraju.
. . .
A, bude li mač uz vagu, tada se dovodi u vezu sa pravdom- odnosno deli dobro od zla, a krivca udara. Mač je istovremeno i aksijalni simbol; poistovećuje se sa osom vage.
. . .
Kao ratnički simbol, mač je i simbol svetog rata. Sveti rat je pre svega unutrašnji rat, pa je to možda značenje onog rata koji donosi Hrist
(Matej 10.34).On je u svom dvostrukom aspektu simbol Reči.
. . .
Otkrovenje opisuje dvosekli mač koji izlazi iz usta Glasa. Dve oštrice su u vezi sa dvostrukom moći.
. . .
Mač je prvenstveno simbol vojničkog poziva i njegove vrline i neustrašivosti, a i njegove funkcije, snage. Ova opet ima dvostruki aspekt: razorni (koji postaje pozitivan ako se uništenje primeni na nepravdu i pakost) i graditeljski (koji uspostavlja i održava mir i pravdu). Kada je mač kraljevski amblem, svi mu ti simboli i doslovno odgovaraju.
. . .
A, bude li mač uz vagu, tada se dovodi u vezu sa pravdom- odnosno deli dobro od zla, a krivca udara. Mač je istovremeno i aksijalni simbol; poistovećuje se sa osom vage.
. . .
Kao ratnički simbol, mač je i simbol svetog rata. Sveti rat je pre svega unutrašnji rat, pa je to možda značenje onog rata koji donosi Hrist
(Matej 10.34).On je u svom dvostrukom aspektu simbol Reči.
. . .
Otkrovenje opisuje dvosekli mač koji izlazi iz usta Glasa. Dve oštrice su u vezi sa dvostrukom moći.
. . .
Mač je i svetliost i bljesak: oštrica sjaji; Krstaši su govorili da je to odlomak krsta svetlosti.
. . . .
Mač je u vezi sa vodom: kaljenje mača je venčanje vode i vatre; kako je mač vatra privlači ga voda, a bljesak munje je vezan za nastanak kiše.
. . .
I izgnavši čovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima, s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života (Postanje 3.24).
. . .
U biblijskom predanju mač je jedna od tri pošasti: rat, glad i kuga : Jeremija 21.7; Jezekilj 5.12-17 itd. Mač ovde simbolizuje napad neprijateljskih vojski.
. . . .
Mač je u vezi sa vodom: kaljenje mača je venčanje vode i vatre; kako je mač vatra privlači ga voda, a bljesak munje je vezan za nastanak kiše.
. . .
I izgnavši čovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima, s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života (Postanje 3.24).
. . .
U biblijskom predanju mač je jedna od tri pošasti: rat, glad i kuga : Jeremija 21.7; Jezekilj 5.12-17 itd. Mač ovde simbolizuje napad neprijateljskih vojski.
Holivud protiv Holivuda
Da, mačevanje je svako umetnost, malo zastupljena i proučavana, ali to je nikako ne degradira i ne uvodi u domen podkulture. Scenski elementi mačevanja koje mi proučavamo zahtevaju dugotrajan metod vežbi, a nastali su iz elemenata kurtoaznog mačevanja, iz kojih su ustalom nastali i elementi sportskog mačevanja. To nikako nije borbeno mačevanje, a još manje je improvizovani viteški dvoboj naoštrenim sečevima. Scenske borbe pozorišnih predstava zahtevaju prvo do savršenstva uvezbane tehničke elemente svakog mačevaoca, a kasnije te elemente izvedene u paru. I tu je crta decidno povučena. Elementi scenske borbe zahtevaju maksimalnu gracioznost i prevlast forme nad funkciujom.
Da, mačevanje je svako umetnost, malo zastupljena i proučavana, ali to je nikako ne degradira i ne uvodi u domen podkulture. Scenski elementi mačevanja koje mi proučavamo zahtevaju dugotrajan metod vežbi, a nastali su iz elemenata kurtoaznog mačevanja, iz kojih su ustalom nastali i elementi sportskog mačevanja. To nikako nije borbeno mačevanje, a još manje je improvizovani viteški dvoboj naoštrenim sečevima. Scenske borbe pozorišnih predstava zahtevaju prvo do savršenstva uvezbane tehničke elemente svakog mačevaoca, a kasnije te elemente izvedene u paru. I tu je crta decidno povučena. Elementi scenske borbe zahtevaju maksimalnu gracioznost i prevlast forme nad funkciujom.
Za razliku od takmičarske, odnosno sportske forme mačevanja, gde je zadavanje tuša prioritet, umetničko scenski prikaz finalizaciju umeća nalazi u efektu koji mačevalačka scena ostavlja na publiku. Iako oba vida imaju isto ime, odnosno zovu se mačevanje i imaju istu genezu, bez ustručavanja se može govoriti o zasebnim disciplinama, gotovo dijametralnim, i svaki mačevalac je toga svestan. Sportska dilema o bodu: kako, gde i kada ubosti, na sceni prerasta u sasvim druga pitanja: kako to doživlja publika, kako se scene mačevanja uklapaju u scenario, koliko je tuš graciozan i vidljiv, koji su najbolji uglovi za ispad, i paradu, kako da publiku držimo u neizvesnosti kako bi ispoštovali dinamiku scenskog dela.
Većina drugih umetnika u pozorišnim komadima, a sebi može dozvoliti inprovizaciju, filmskim glumcima je dozvoljen veliki broj ponavljanja, a jedino mačevaoci taj luksuz sebi ne mogu dozvoliti. Svaki bod, svako sečenje se uvežbava studiozno, bez žurbe i bez snažnih udaraca sa tupim replikama. Tek kada je pokret savladan do savršensta, a mačevačaki par uigran do automatizma pod nadzorom instruktora, prelazi se na realnu brzinu izvođenja pokreta sa scenskim replikama. I to ne mogu da urade svi, sa tog putu mnogi odustanu, zbog nedostaka strpljenja, hladnokrvnosti, samokontrole... . Savršenstvo zahteva savršenstvo, a dugogodišnij trud stvara eleganciju ...
A oprema?
Mačevalačka oprema, u obliku u kojoj je danas koristimo, ima svoju genezu. Od borbene, ubilačke veštine prema sportskim rekvizitima linija razvoja je gradila svoju eleganciju. Verovatno ne bi bilo pogrešno ako bi se upotrebio izraz " dizajniranje zaštitne opreme tokom vekova", ili ako bi se oprema nazvala modnim detaljem. I da ne bi priča tekla u nedogled neka slike, za koje kažu da govore više od hiljadu reči kažu svoje...