Negujemo veštinu koja nije u službi neke neposredne, vidljive, svrhe i koja šta više na retko delikatan i posredan aristokratski način predstavlja apotezu nesvrhovitosti, sećanje na jedno otmeno doba ljudske civilizacije, u kome je čovek živeo u skladu sa vrlinama viteštva i u kome se cenilo dostojanstvo i umetnost takmičarstva. Ulaskom u naš svet Vi ulazite u metafiziku otmenosti, i držeći mač, telo i duša pulsiraju u neraskidivom jedinstvu, zavodljivom i uzvišenom, koje se ponekad graniči sa čistom, istančanom dekadencijom isčezlog plemstva. Prelivalući veštinu i umetnost u sportsko nadmetanje isključujemo bilo kakav nagoveštaj neotesanog, negospodstvenog, grubijanskog ili podlog, usput se ne obazirući na ironične i zlurade komentare o zastarelosti i prevaziđenosti našeg oružija. Ne dozvoljavamo da postanemo deo kolotečine i mentalnog siromaštva, i protiv duhovne bede epohe se borimo smislom, težeći da mačevanjem stignemo do moralnog i estetskog savršenstva.
Treniranje mačevanja se može uprediti sa penjanjem po lestvicama i to kako u napredovanju u sportskom domenu i veštini samoj tako i u umetnosti života. Polako i strpljivo, iako smo svesni devize Errando discimus (Grešeći učimo), ne dozvoljavamo da nas neuspeh obeshrabri, svesni smo da ćemo iz svake greške izvući pouku. I tada sama veština počinje da „vraća“ mačevaocu svoj dug tako što mačevanje postaje jedno ostrvo za predah i razmišljanje u slapovima i brzacima reke života. Jer samo oni koji se smeju problemima, koji iznalaze novu snagu u teškoćama postaju još hrabriji. U takvim uslovima uskogrudni posustaju, ali oni čija su srca čvrsta, čija savest opravdava njihova dela, su spremni da slede svoje principe do smrti. Pobeda je data samo onima koji se usude da se sagnu i podignu je. Samo jedna stvar je bitna, samo jedna - biti u stanju da se usudiš.
Predrasude o mačevanju
1. Mačevanje je skup sport
I jeste i nije. Naravno oprema košta. Cena nove kompletne opreme je reda veličina oko 300 evra. Međutim, ta oprema se ne kupuje odjenom, jer većina klubova ima opremu kojom početnici mogu da neko vreme vežbaju. A sama nabavka opreme se vrši postepeno, prvo mač pa maska, pa rukavica... Tako da ako neko reši da se bavi mačevanjem taj trošak može da "razvuče" na godinu ili dve. Ako se to uporedi sa ostalim sportovima može e zaključiti da oprama i nije skupa.
I jeste i nije. Naravno oprema košta. Cena nove kompletne opreme je reda veličina oko 300 evra. Međutim, ta oprema se ne kupuje odjenom, jer većina klubova ima opremu kojom početnici mogu da neko vreme vežbaju. A sama nabavka opreme se vrši postepeno, prvo mač pa maska, pa rukavica... Tako da ako neko reši da se bavi mačevanjem taj trošak može da "razvuče" na godinu ili dve. Ako se to uporedi sa ostalim sportovima može e zaključiti da oprama i nije skupa.
2. Mačevanje je opasan sport.
Kako da ne. Poznavaoci mačevanja kažu da je mačevanje bezbednije od kriketa. Sva zaštitna oprema je atestirana, sečiva su savitljiva i o bezbednosti se vodi računa. Ipak je mačevanje elitistički, plemićki sport koji je prvi ušao u moderne olimpijske igre. Jedina povreda je upala mišića, ali to se redovnim treninzima i dobrim zagrevanjem može izbeći.
Kako da ne. Poznavaoci mačevanja kažu da je mačevanje bezbednije od kriketa. Sva zaštitna oprema je atestirana, sečiva su savitljiva i o bezbednosti se vodi računa. Ipak je mačevanje elitistički, plemićki sport koji je prvi ušao u moderne olimpijske igre. Jedina povreda je upala mišića, ali to se redovnim treninzima i dobrim zagrevanjem može izbeći.
3. Sa mačevanjem se mora početi u najranijem uzrastu
Naravno da ovo nije tačno. Očigledno je duže treniranje daje veće šanse za rezultat, ali i to je individualno. Ako neko želi da se bavi mačevanjem, ne postoje starosna ograničenja.
Naravno da ovo nije tačno. Očigledno je duže treniranje daje veće šanse za rezultat, ali i to je individualno. Ako neko želi da se bavi mačevanjem, ne postoje starosna ograničenja.
4. Mačavanje je "mlak" sport
Obrazloženje ove tvrdnje je da je savremena mačevalaka veština feminizirana.Veću glupost od ove tvrdnje nisam čuo. Iako deluje lako dok se gleda na malim ekranima, mačevanje spada u jedan od tri najteža sporta. U rangu je sa boksom i teškom atletikom. Ona gracioznost koju vidimo kad gledamo mačevaoce dok se bore ne umanjuje korišćenje snage i eksplozivnosti.
Obrazloženje ove tvrdnje je da je savremena mačevalaka veština feminizirana.Veću glupost od ove tvrdnje nisam čuo. Iako deluje lako dok se gleda na malim ekranima, mačevanje spada u jedan od tri najteža sporta. U rangu je sa boksom i teškom atletikom. Ona gracioznost koju vidimo kad gledamo mačevaoce dok se bore ne umanjuje korišćenje snage i eksplozivnosti.
Tri čuvena pitanja koja mačevalac sam sebi postavlja pre početka duela su: gde, kada i kako postupiti u borbi? Međutim, uvek treba da je svestan da mora da ne dozvoli protivniku da napravi plan, i tada je mačevalac potpuno uspešan, vrhunski. Srednje iskusni mačevaoci ne dozvoljavaju protivniku da sprovede svoj plan, a loši mačevaoci su je oni koji mačevanje svode na da se borbu sa posledicama protivnikovog plana.