Zašto 30+ ?
Postaviti sebi zadatak razbijanja predrasuda, i taj zadatak izvršiti nije nimalo lako. Kada treba preskočiti neku nesvakidašnu prepreku iz mentaliteta je jednostavno izviru osobine koje „krase“ ljude - samounižavanje, smpopodcenjvanje, koje neretko prerastaju u agresivnu odbranu. Vodeći se za njima kao stari mornari za severnjačom, prepreke ostaju nesavladane, a kasnije i zaboravljene. Ljudi su stanju da nabrajaju razloge zbog kojih ne žive život punim intenzitetom, ne želeći da u sebi slome stav da ga ne treba životariti nego živeti.
Stavovi „nisam ja za to“, „ne bih to mogao/mogla“, „nisam se do sada bavio sportom“ i moj omiljeni „star sam ja za to“ odražavaju jednu nespremnost da se osoba suoči sa životom. To proizilazi iz vaspitanja, uticaja sredine, raznih kompleksa. Neka čudna sramežljivost i nerealan unutrašnji starh podhranjuje predrasude i tabue koji dovode do toga da se stvore veštačke i nepremostive prepreke.
A da li je takav stav prema životu ono sa čime se mi mirimo?
Naravno da nije. U mačevalačkom sportu, ili da se izrazim u mačevalačkom pristrupu životu, postoje kategorije 30+, 40+, 50+, 60+. Opšte prihvaćeno mišljenje da se sa mačevanjem mora krenuti veoma rano, apsolutno je netačno. Mačevanjem se mogu baviti SVI, bez obzira na pol godine i kondicionu pripremljenost, i nema razloga perestati zbog starosti. U sportskom žargonu bi se reklo- utakmica se igra do kraja, a u vojničkom da se bitka vodi do pobede. Plovidba traje dok je brod na moru.
Postaviti sebi zadatak razbijanja predrasuda, i taj zadatak izvršiti nije nimalo lako. Kada treba preskočiti neku nesvakidašnu prepreku iz mentaliteta je jednostavno izviru osobine koje „krase“ ljude - samounižavanje, smpopodcenjvanje, koje neretko prerastaju u agresivnu odbranu. Vodeći se za njima kao stari mornari za severnjačom, prepreke ostaju nesavladane, a kasnije i zaboravljene. Ljudi su stanju da nabrajaju razloge zbog kojih ne žive život punim intenzitetom, ne želeći da u sebi slome stav da ga ne treba životariti nego živeti.
Stavovi „nisam ja za to“, „ne bih to mogao/mogla“, „nisam se do sada bavio sportom“ i moj omiljeni „star sam ja za to“ odražavaju jednu nespremnost da se osoba suoči sa životom. To proizilazi iz vaspitanja, uticaja sredine, raznih kompleksa. Neka čudna sramežljivost i nerealan unutrašnji starh podhranjuje predrasude i tabue koji dovode do toga da se stvore veštačke i nepremostive prepreke.
A da li je takav stav prema životu ono sa čime se mi mirimo?
Naravno da nije. U mačevalačkom sportu, ili da se izrazim u mačevalačkom pristrupu životu, postoje kategorije 30+, 40+, 50+, 60+. Opšte prihvaćeno mišljenje da se sa mačevanjem mora krenuti veoma rano, apsolutno je netačno. Mačevanjem se mogu baviti SVI, bez obzira na pol godine i kondicionu pripremljenost, i nema razloga perestati zbog starosti. U sportskom žargonu bi se reklo- utakmica se igra do kraja, a u vojničkom da se bitka vodi do pobede. Plovidba traje dok je brod na moru.