Hefest je hrom
.... Oružije svake epohe, svakog Carstva je ostavilo pečat zamenjujući ono staro, ali ga ne izbacujući i ne podcenjivajući, već ga razvijajući i nadgrađujući. Tako je svaki mač jedinstvena i neponovljiva priča. Traje od mesinganog rapira Krit-Mikena do elgantne dvorske špade ili još dalje do sablji u prvom svetskom ratu, a lično mislim da spirala ide dalje. Oružije, mislim na mač, jedne epohe ne mora biti inferiornije u odnosu na neko savremenije, možda ima prednost a možda i ne. Mada je i to diskutabilno, jer svavremenije daje prednost, ali prednost ne znači pobedu. Razni faktori utiču na to. Međuim prednost sigurno zavisi od kvaliteta matala. Tehnologija se razvijla kroz vekove, odnosno napredovala je tako da su današnji čelici dosta kvalitetni, i sečiva načinjena od njih se dugo i pouzdano koriste. Međutim nije uvek bilo tako. Mnogi su borci poraženi zbog polomljenog mača. I pored najbolje volje kovač nije imao tehnologiju i siroinu da napravi kvalitetna sečiva, bar ne u nekom masovnijem obimu. Skupi i kvaliteni mačevi su bili rezervisani za značajne pojedince.
.... Oružije svake epohe, svakog Carstva je ostavilo pečat zamenjujući ono staro, ali ga ne izbacujući i ne podcenjivajući, već ga razvijajući i nadgrađujući. Tako je svaki mač jedinstvena i neponovljiva priča. Traje od mesinganog rapira Krit-Mikena do elgantne dvorske špade ili još dalje do sablji u prvom svetskom ratu, a lično mislim da spirala ide dalje. Oružije, mislim na mač, jedne epohe ne mora biti inferiornije u odnosu na neko savremenije, možda ima prednost a možda i ne. Mada je i to diskutabilno, jer svavremenije daje prednost, ali prednost ne znači pobedu. Razni faktori utiču na to. Međuim prednost sigurno zavisi od kvaliteta matala. Tehnologija se razvijla kroz vekove, odnosno napredovala je tako da su današnji čelici dosta kvalitetni, i sečiva načinjena od njih se dugo i pouzdano koriste. Međutim nije uvek bilo tako. Mnogi su borci poraženi zbog polomljenog mača. I pored najbolje volje kovač nije imao tehnologiju i siroinu da napravi kvalitetna sečiva, bar ne u nekom masovnijem obimu. Skupi i kvaliteni mačevi su bili rezervisani za značajne pojedince.
I kako u dosadašnjem radu nisam naišao na literaturu koja prati proces izrade mačeva kroz vekove posmatrano sa tehnološke strane rešio sam da sakupim materijal i da mu dam naučni pristup. Pri tome ću vršiti upoređivanje savremenih procesa dobijanja čelika sa metodama koje su u prošlosti koristili kovači pri izradi mačeva. Naravno, kovač je svoje znanje sticao iskustveno. Majstor mu je preneo osnovu znata, a on je polako mač po mač, godinu po godinu uviđao šta treba uraditi da bi sečivo postalo kvalitetnije. To je put pun ćor-sokaka i razočarenja, ali sledimo latinsku izreku: "Per aspera ad astra".
Umetnički prikazi inspirisani događjima, freskama, književim delima, a za koje mač bio inspiracija postoje i dalje se razvijaju. Ta dela pomažu mačevaocima da svoje znanje i veštine prošire i da u njima pronađu inspiraciju za dalji rad. Međutim inžinjerski posao na ovom polju je put sa mnogo više nepoznanica. Tamni istorijski vilajeti su pokrili procese izrade oružija, i tek ih je renesansa izvela pod sunčevu svetlost. Da, ova tematika i jeste suvoparna i zahteva određeno predznanje, tako da će mnogima biti nezanimljiva i dosadna. Jedino božanstvo sa Olimpa koje je nema skladnu figuru je Hefest. Kovač nije lep kao Apolon, niti vlada nebom i munjama kao Zevs, ni morem kao Posejdon. Ne ide nebom kao Helios, niti ga prate svirači kao Dionisa. Nije viđen na gozbama i ne odlučuje o bitni stvarima, već u svojoj pećini stvara, odvojen od svih. Ali stvara za ostale bogove sve što im je potrebno. I bez njega ne ide. Neophodan je da bi sva nadgradnja postojala. A kako je on radio, sa kojim se problemima susretao u mitovima ne piše. I većini ljudi to neće ni biti zanimljivo. Samo retkima ova materija privuče pažnju, a ja smatram da će istinskim tragačima za tehnologijom izrade sečiva biti od korisi. Sjedinjujući inžinjersko iskustvo i mačevalačku veštinu ja povlačim ovu paralelu.
izvod iz knjige PREKINUTA KARIKA -Željko Ćela
izvod iz knjige PREKINUTA KARIKA -Željko Ćela
... gde drveni most deli austrijsku žandarmsku kasarnu od turske karaule, prešao je turski oficir, zajedno sa malom posadom na austijsku stranu. Tu je teatralno prelomio svoju sablju o ogradu na mostu, i predao je austrijskim žandarmima.
olomak iz romana Na Drini ćuprija –Ivo Andrić |
Bilo bi zanimljivo pozicionirati gde je danas u postatomskoj eri, kada je oružije za masovno uništenje razvijeno do enormnog nivoa, mesto mača.
Da li se mač koristi kao oružije? Nošenje oružija u većini država nije dozvoljeno bez podsebne dozvole, a ljudi koji ga nose se uglavno to čine po prirodi profesije. Ali i oni su naoružani vatrenim oružijem, a ne mačem.
Savremeno naoružanje ima prednosti, od mogućnost korišćenja oružija sa distance, kratke obuke i niza drugih pogodnosti koje su vatreno oružije učinili dominantnom. U vojničkom pogledu sablja se koristi samo kao ceremonijalni predmet u cilju održavanja raznih smotri, parada, međudržavnih prijema..., dok je iz borbene funkcije izbačena sa završetkom I sv. rata, sa završetkom frontalnih rovovskih borbi.
U nekom dvobojnom smislu hladno oružije apsolutno nema funkciju. Moralni kodeksi savremenog čoveka su usled savremenog načina života evoluirali, a pogled na svet i načini rešavaja problema zahtevaju sasvim drugačiji pristup. Ukoliko bi se na ulici pojavila osoba koja nosi mač, bio bi opšteprihvaćen stav da bi takva osoba bila „zrela“ za hospitalizaciju u specijalnoj ustanovi. Svako istorijsko razdoblje ima svoje običaje, norme ponašanja, ali definiše i postupke koji nisu primereni epohi. Tako je i danas. Uvek su mi simpatične priče ljudi koji treniraju sa dvoručnim mačem. Poslednji zabeleženi zvanični dvoboj mačevima se odigrao i Vršcu pre I sv rata. Bilo je dvoboja sigurno i kasnije, ali nisu podvedeni pod „ zvanično“. Razvoj mačevanja posmatran kao lanac nije izdržao. Karikrika je zvanično prekinuta.
Da li se mač koristi kao oružije? Nošenje oružija u većini država nije dozvoljeno bez podsebne dozvole, a ljudi koji ga nose se uglavno to čine po prirodi profesije. Ali i oni su naoružani vatrenim oružijem, a ne mačem.
Savremeno naoružanje ima prednosti, od mogućnost korišćenja oružija sa distance, kratke obuke i niza drugih pogodnosti koje su vatreno oružije učinili dominantnom. U vojničkom pogledu sablja se koristi samo kao ceremonijalni predmet u cilju održavanja raznih smotri, parada, međudržavnih prijema..., dok je iz borbene funkcije izbačena sa završetkom I sv. rata, sa završetkom frontalnih rovovskih borbi.
U nekom dvobojnom smislu hladno oružije apsolutno nema funkciju. Moralni kodeksi savremenog čoveka su usled savremenog načina života evoluirali, a pogled na svet i načini rešavaja problema zahtevaju sasvim drugačiji pristup. Ukoliko bi se na ulici pojavila osoba koja nosi mač, bio bi opšteprihvaćen stav da bi takva osoba bila „zrela“ za hospitalizaciju u specijalnoj ustanovi. Svako istorijsko razdoblje ima svoje običaje, norme ponašanja, ali definiše i postupke koji nisu primereni epohi. Tako je i danas. Uvek su mi simpatične priče ljudi koji treniraju sa dvoručnim mačem. Poslednji zabeleženi zvanični dvoboj mačevima se odigrao i Vršcu pre I sv rata. Bilo je dvoboja sigurno i kasnije, ali nisu podvedeni pod „ zvanično“. Razvoj mačevanja posmatran kao lanac nije izdržao. Karikrika je zvanično prekinuta.
I ako bi se trebalo ukratko odgovoriti, nameće se nedvosmislena tvrdnja -mač nije savremeno oružije!
Da li je mač predmet za dekoraciju enterijera? Ovom pitanju već treba prići iz sasvim drugog ugla. Ukoliko je oružije naseđeno, često je i trofejno, pa su njegovi vlasnici za njega emotivno vezani. Često ga ljubomorno čuvaju i održavaju, pridajuću mu ponekad i veću vrednost od stvarne. Ostali ljudi čak često i ukućani gledaju na oružije kao na predmete koji služe za skupljanje prašine, a ljubitelje i kolekcionare smatraju ljudima koji oružijem podgrejavaju svoju sujetu i leče komplekse. Ukrasni mačevi, sablje, bodeži i ukrasna orjentalna sečiva se mogu nabaviti po nekim niskim cenama. A cena i kvalitet su direktno srazmerni. Ta sečiva obično opstaju kao ukras neko vreme, ali se loš kvalitet ubrzo pokaže, i dekorativni predmeti brzo izgube svoju draž.
Mač, kao uostalom i svako drugo oružije, u pozorištu i na filmskom platnu je glumački rekvizit. Tu o kvalitetu nema govora. Poznato je da je Stalone je na snimanju jednog filma polimio deset noževa. Ono što je za umetnike značajno je dizajn pomoću koga se postiže estetski efekat, i što je moguće veći utisak elegancije, snage, nezavisnost i moći. Razni ukrasi u vidu dragog kamenja, zlatnih detalja i srebrnih nitni imaju zadatak da posmatraču prikažu bogatstvo i položaj na društvanoj lestvici vlasnika mača. Vizuelnim putem se postiže formiranje stava posmatrača, i to sa vrlo izraženim efektom. Ali da li je to mačevanje u punom svetlu? Nije, to je samo jedna tačka na spirali korišćenja mača koja je danas veoma “razmotana”. Nemogu reći da je beznačajna ili zanemarljiva, međutim nije finalna tačka funkcije.
Da li je mač predmet za dekoraciju enterijera? Ovom pitanju već treba prići iz sasvim drugog ugla. Ukoliko je oružije naseđeno, često je i trofejno, pa su njegovi vlasnici za njega emotivno vezani. Često ga ljubomorno čuvaju i održavaju, pridajuću mu ponekad i veću vrednost od stvarne. Ostali ljudi čak često i ukućani gledaju na oružije kao na predmete koji služe za skupljanje prašine, a ljubitelje i kolekcionare smatraju ljudima koji oružijem podgrejavaju svoju sujetu i leče komplekse. Ukrasni mačevi, sablje, bodeži i ukrasna orjentalna sečiva se mogu nabaviti po nekim niskim cenama. A cena i kvalitet su direktno srazmerni. Ta sečiva obično opstaju kao ukras neko vreme, ali se loš kvalitet ubrzo pokaže, i dekorativni predmeti brzo izgube svoju draž.
Mač, kao uostalom i svako drugo oružije, u pozorištu i na filmskom platnu je glumački rekvizit. Tu o kvalitetu nema govora. Poznato je da je Stalone je na snimanju jednog filma polimio deset noževa. Ono što je za umetnike značajno je dizajn pomoću koga se postiže estetski efekat, i što je moguće veći utisak elegancije, snage, nezavisnost i moći. Razni ukrasi u vidu dragog kamenja, zlatnih detalja i srebrnih nitni imaju zadatak da posmatraču prikažu bogatstvo i položaj na društvanoj lestvici vlasnika mača. Vizuelnim putem se postiže formiranje stava posmatrača, i to sa vrlo izraženim efektom. Ali da li je to mačevanje u punom svetlu? Nije, to je samo jedna tačka na spirali korišćenja mača koja je danas veoma “razmotana”. Nemogu reći da je beznačajna ili zanemarljiva, međutim nije finalna tačka funkcije.
buka naših članova u kovanju mačeva od majstora Stevana Stevanovića - Plamenog Viteza
... i jedna legenda za kraj
Keltsko pagansko božanstvo Gobni (Goibniu) je ujedno i “Veliki Kovač”. Mogao je da napravi idealan mač ili koplje sa samo tri udarca svog čarobnog čekića. Sa njim rade Luhtar -stolar i Kreid -zlatar. Popravljali su oružije Tuata De Danana neverovatnom brzinom na samom bojnom polju.
I gde su legende tu je i mač. Svi narodi u svim epohama koriste mač. Ili da permutujem -mač uvek nađe svoju priču i mesto u njoj.
Keltsko pagansko božanstvo Gobni (Goibniu) je ujedno i “Veliki Kovač”. Mogao je da napravi idealan mač ili koplje sa samo tri udarca svog čarobnog čekića. Sa njim rade Luhtar -stolar i Kreid -zlatar. Popravljali su oružije Tuata De Danana neverovatnom brzinom na samom bojnom polju.
I gde su legende tu je i mač. Svi narodi u svim epohama koriste mač. Ili da permutujem -mač uvek nađe svoju priču i mesto u njoj.