Istorijat sportske sablje
Poreklo sablje se vezuje za azijske nomadske narode. Laka konjica je po prirodi koristi taktiku juriša, I zahtevala je zakrivljeno sečivo oštro sa jedne strane. Kako su nadirali u Evropu Mađari, Tatari Turci, Mongoli, tako su, donosili I svoje tehnike ratovanja. Međutim tek krajem XVIII veka sablja nailzi na punu zastupljenost u voničkoj primeni, potpuno izbacujući rapir, a polovinom XIX veka počinje da se interpretira kao duelističko oružije. U tom periodu (sredina XIX veka) pojavljuju se neki taktičko tehnički elementi koji ranije nisu bili prisutni u sablji. Sablja je hronološki naslednik rapira i špade, a to se prvenstveno odnosi na mačelački tempo, pravolinijsko kretanje, pa i fleš uvodeći tako višestruko soficistiran rad sa oružijem koji nije bio prisutan u starim sabljaškim sistemima. I upravo početak dualističke upotrebe predstavlja daleki koren njene kasnije evolucije u sportsku disciplinu.
Kada se proučava istorija sportske sablje, trag nas neizostavno vodi u Italuju XIX veka i upućuje nas na milanskog učitelja mačevanja maestra Đuzepea Radaelija. On je tipičan predstavnik svernoitalijanske škole, i kao takav je zbog francuskog uticaja na stil bio u sukobu sa Napuljsko-Rimskom školom sablje. Taktička razlika je u polazištu Radelijevog sistema koji je za svoju osnovu uzimao zasek koji se izvodio kruženjem podlaktice oko lakta kao tačke oslonca. Sečivo se tokom pokreta nalazilo u istoj liniji sa podlakticom. Ova tehnika (malinello) se ogledala u smanjenju amplitude zaseka, za razliku od Napuljsko- Rimske škole u kojoj se zasek izvodio iz ramena. Maestro Radaeli je svoj sistem predavao u Milanskoj Armijskoj Mačevalačkoj Školi u kojoj je bio direktor do svoje smrti 1882. Ujedinjenjem Italije, Ministarstvo rata zamenuje Radaelijev sistem južnoitalijanskim (Napuljsko- Rimskim) koji postaje i zvaničan mačevačlaki sistem vojske.
|
Do zatvaranja Milanske škole dolazi 1884. a otvara se Scuola Magistrale di Militare u Rimu. Direktor ove institucije Mazanijeo Parize, iako pristalica južno- italijanske škole mačevanja, uviđa kvalitete Milanske škole. Kao čovek širokih pogleda on poziva dva Radaelijeva učenika da mu budu asistenti, i tako dolazi do sinteze ova dva stila. Kako je ostvareni kvalitet postao poznat, italijanski stil sablje se brzo proširio na Austrougarsku. Luiđi Barbaseti 1894. u Beču otvara Centralnu Austrougarsku Mačevalačku Školu. Grof Italo Santeli takođe otvara svoju školu u Budimpešti 1896. a prvi učenicu su mu već afirmisani mačevaoci mađarske škole. Glavna specifičnost mađarske škole su kratki, direktni zaseci i parade, uz maksimalnu ekonomiju pokreta. Taj krajnji pragmatizam mađarske škole i taktičko- tehnički elementi italijanske škole doveli su do sistema koji mi danas zovemo sportska sablja. Randaelijev molinello sistem se koisti, ali srazmerno retko, a zasek je još više skarćen. Pažnja je stavljena na rad nogu, tj. održvanje distance kao i rad ručnim zglobom, čime se povećala brzina pogotka.
|
Neke odredbe “Tehničkih pravila u mačevanju” izdate od MSS
VAŽEĆA POVRŠINA
t.71
Računaće se samo tuševi dati na važeću površinu. Važeća površina čini sve delove tela koji se nalaze iznad horizontalne linije koja prolazi iznad prevoja formiranog butinama i telom takmičara u stavu.
t.72
1. Pogodak koji se završava iznad važeće površine ne računa se kao tuš i on ne zaustalja tok borbe i ne poništava pogodke koji slede.
2. Ako takmičar zameni važeću površinu nevažećom, bilo prekrivanjem bilo neobičnim pokretom sudija će ga kazniti shodno članovima t.114, t.116, t.120 i tuš koji on eventualno dao biče poništen.
Konvencionalni pristup
Savremena sporstka sablja podrazumeva pravilo prednosti. To je naravno čini težom disciplinom od mača. U najvećem broju slučajeva oba borca istovremeno postižu pogodak, a bod se dodeljuje onome koji ima prednost, odnosno onom borcu koji je prvi krenuo u napad.
Da li ovo pravilo sportskoj sablji daje drugačiji prisup od borbe sabljama vođenim kroz istoriju? Naravno. Ipak je sablja sporski rekvizit čiji se rad zasniva na tempu, a pravila bodovanja su definisana dogovorom.
Ono što sporska sablja potencira su refleks i brzina.
Savremena sporstka sablja podrazumeva pravilo prednosti. To je naravno čini težom disciplinom od mača. U najvećem broju slučajeva oba borca istovremeno postižu pogodak, a bod se dodeljuje onome koji ima prednost, odnosno onom borcu koji je prvi krenuo u napad.
Da li ovo pravilo sportskoj sablji daje drugačiji prisup od borbe sabljama vođenim kroz istoriju? Naravno. Ipak je sablja sporski rekvizit čiji se rad zasniva na tempu, a pravila bodovanja su definisana dogovorom.
Ono što sporska sablja potencira su refleks i brzina.
Sablje poznatih ličnosti