Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tada ja putujem i jedini dostojan izazov je da se taj put pređe sav do kraja. I tuda putujem, gledajući bez daha.
- Don Huan
- Don Huan
Sve dok mačevalac svoju veštinu svodi na svrhu pobede i cilj efikasnosti on se bori sebe radi, a ne veštine radi. Tek kad jednom u borbi prekorači mrežu sopstva i sujete, prestane uživati u sebi i misliti
o ishodu meča, a počne uživati u mačevanju samom, on otkriva ono najvrednije za čoveka: uzvišenost, radost i lepotu delanja – slobodu artizma. Svakom mačevaocu se nudi šansa da sazri: shvati da veština nije tu da služi njemu već on veštini i tako dospe do umetnosti u kojoj se nikad ne gubi a uvek dobija više od svake prolazne pobede. Ljudi koji mačuju su vođeni ovakvim,uzvišenijim potrebama i razlozima, iz strasti za lepotom, artizmom, zbog izazova taktike i pokreta tela ili samo iz čiste ljubavi, postižu da im
mačevanje na ovaj način postaje velika škola života: sve dok nisi sazreo i uvideo da život nije tu da služi tebi već ti njemu on će ti uvek uzvraćati samo svojom ropskom, vulgarnom i profanom stranom postojanja a njegova strana slobodnog, divnog, uzvišenog i lepog ostaće zauvek nevidljiva za život.
o ishodu meča, a počne uživati u mačevanju samom, on otkriva ono najvrednije za čoveka: uzvišenost, radost i lepotu delanja – slobodu artizma. Svakom mačevaocu se nudi šansa da sazri: shvati da veština nije tu da služi njemu već on veštini i tako dospe do umetnosti u kojoj se nikad ne gubi a uvek dobija više od svake prolazne pobede. Ljudi koji mačuju su vođeni ovakvim,uzvišenijim potrebama i razlozima, iz strasti za lepotom, artizmom, zbog izazova taktike i pokreta tela ili samo iz čiste ljubavi, postižu da im
mačevanje na ovaj način postaje velika škola života: sve dok nisi sazreo i uvideo da život nije tu da služi tebi već ti njemu on će ti uvek uzvraćati samo svojom ropskom, vulgarnom i profanom stranom postojanja a njegova strana slobodnog, divnog, uzvišenog i lepog ostaće zauvek nevidljiva za život.
Mačevi korišćeni od XV do XIX veka, odnosno tehnike rada sa ovim oružijem su definitivno vhunac veštine. Zbog toga epitet zlatni ima sektor koji proučava mačevanje kao kulturnu, intelektualnu, aristokratsku i džentlmensku veštinu, čiji je cilj telesno duhovno i duševno usavršavanje. Značaj ishoda borbe smo podredili stilu, odnosno načinu zadavanja i izbegavanja pogodaka. Estetska forma mačevanja treba da instiktivne i nesvesne radnje potisne kao sekundarne. Akcenat treba da se stavi na izbor kombinacija naučenih, svesnih i racionalizovanih pokreta, brzih u onolikoj meri u kojoj se protivnikova radnja uočava a potezi predviđaju. Zbog toga duele koje upražnjavamo u zlatnom sektoru, svodimo na razmišljanje, znanje, taktiku, lukavstvo, primenjujemo šahovsku kombinatoriku da bi postali enigma za protivnika. Kao posledica ovakvog načina vežbanja dobijamo kristalizaciji veštine i potpun sklad čoveka i mača, odnosno čoveka i univerzuma.
Današnje sprortsko mačevanje koje mi upražnjavamo poštuje svoju genezu otimajući od duhova prošlosti vredne starine, odnosno tehnike borbe na život i smrt i udahnjuje im nov im život poput alhemičara. Smisao koji se trudimo da damo našoj školi je nadogradnja, preciznije rečeno reformacija, reafirmacija, rekonstrukcija ili najbolje definisano kao RENESANSA, odnosno prilagođavanje stare veštine sadašnjosti. Ne želimo da mačujemo odvojeni od korena samog mačevanja, da mačevanju pristupamo sa amovima na očima. To nam omogućuje da našu veštinu prilagođavamo i da je razvijamo kao vesnici i istraživači novog i nepoznatog sveta koji su upirali pogled u daljinu ka horizontu, ne zapostavljajući izvornu renesansnu veštinu, pomalo pokrivenu zaboravom. To je kosmička čigra koja nastavlja da se vrti svojim tokom, jedinstvena i savršena, koja iz nasleđa prošlosti, odnosno mačevanja renesanse crpi inspiraciju, neizostavno uvek se vraćajući, da bi nadahnuta novom snagom krenula ka novim inicijativama. Tako onda i mi možemo da kao mačevaoci pustolovi, puni vekovnog iskustva i istančanog muževnog ukusa da prepoznamo ukus starog vina i da zaigramo sopstveni mačevalački ples sadašnjosti. Pošto smo se popeli na leđa starih moćnih divova mi u mačevanju možemo da vidimo dalje, da dobacimo više i da se i uputimio stazama kojima niko ranije nije išao.
Zakucali smo na vrata jednog zamka koji se izdigao na vekovima sarim temeljima, da iz njega uzmemo ono što je vredno i da sa njegovom kolosalnom snagom kao podstrekom nastavimo da mačevanju dajemo mesto ispod olimpijskog plamena.