![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/taizaburo-nakamura2_orig.jpg)
Primarna osnova Iaido-a se može posmatrati kroz analizu naziva 居(I),合(IA), и道(DO), što bi u grubom prevodu značilo “uvek spreman mač”, ali savremeni prevodioci radije koriste izraz “vrhunska koncentracija”.
Sekundarni aspekt se svodi na fizičku upotrebu mača, odnosno izvlačenje mača, bod ili zasek, otresanje krvi sa sečiva i vraćanje u korice. Svakodnevnim, dugogodišnjm uvežbavanjem se postiže sinhronizacija pokreta i stvaranje mentalnog stava samuraja. Zbog toga je veština uobličena kroz grupu kata koje su do perfekcije definisane, a njihovim uvežbavanjem se najsitniji detalji dovode na propisanu osnovu NIKAKO NE DOZVOLJAVAJUĆI NI NAJMANJE OTSUPANJE. Zahteva se savršenstvo, jer je u slučaju potrebe za realnom upotrebom mača zasek doveden do automatizacije. Pokret svakog mišića, pogled, težište tela u kretanju, dubina zaseka, vremenski odnos pauze i pokreta i sve ostalo ne podrazumeva nikavu improvizaciju ni varijaciju. To Iaido odvaja od ostalih japanskih veština kao što su Iaijutsu, Battudo, Battojutsu, Aikido, Aikijitsu i čini ga jedinstvenom borilačkom formom. Neke škole Iaidoa uvežvavaju kao elemente razvoja mačevalačke veštine u svom programu i tehnike pravilnog i preciznog rezanja “tameshigiri”, na bambusovom snopu.
Sekundarni aspekt se svodi na fizičku upotrebu mača, odnosno izvlačenje mača, bod ili zasek, otresanje krvi sa sečiva i vraćanje u korice. Svakodnevnim, dugogodišnjm uvežbavanjem se postiže sinhronizacija pokreta i stvaranje mentalnog stava samuraja. Zbog toga je veština uobličena kroz grupu kata koje su do perfekcije definisane, a njihovim uvežbavanjem se najsitniji detalji dovode na propisanu osnovu NIKAKO NE DOZVOLJAVAJUĆI NI NAJMANJE OTSUPANJE. Zahteva se savršenstvo, jer je u slučaju potrebe za realnom upotrebom mača zasek doveden do automatizacije. Pokret svakog mišića, pogled, težište tela u kretanju, dubina zaseka, vremenski odnos pauze i pokreta i sve ostalo ne podrazumeva nikavu improvizaciju ni varijaciju. To Iaido odvaja od ostalih japanskih veština kao što su Iaijutsu, Battudo, Battojutsu, Aikido, Aikijitsu i čini ga jedinstvenom borilačkom formom. Neke škole Iaidoa uvežvavaju kao elemente razvoja mačevalačke veštine u svom programu i tehnike pravilnog i preciznog rezanja “tameshigiri”, na bambusovom snopu.
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/10410304-956586397707594-3100617336189958379-n.jpg?171)
Veština nastala početkom 16 veka, u toku Muromaći perioda kao posledica izgradnje duhovnosti, intelekta i karaktera japanskog ratnika. Naravno nezaobilazan je uticaj filozofskih i religioznih pravaca Konfucijanizma, Zen Budizma, Taoizma na metafizičke aspekte Iaidoa, ali ih nećemo detaljnije analizirati jer bi obrazlaganje koncepta Bušida uveliko proširilo temu.
Tvorcem Iaido-a se smatra Haiašizaki Jinsuke Šigenbou (1542 - 1621) ali se tokom japanskog feudalnog sitema menjao pod uticajem raznih škola. Ulaskom Japana u Savremeni period 1868. je nastavljena šarolikost veštine, dok konačno 1932. Iaido zvanično postaje jedinstvena priznata veština. Porazom u II Svetskom ratu, okupacijom Japana od strane Amerike - Iaido je
zabranjen. Japan je bio na kolenima, a ponos japanskog mačevanja čuveni mač Masamune predat Amerikancima kao ratni plen.
Međutim 1948. se ponovo okuplja Iaido federacija (ZNIR), a 1952. se osniva međunarodna Budo Federacija koja se sastojala od sedam veština, naravno uključujući i Iaido. Te iste 1952. Godine je osnovana i ZNKR federacija. ZNKR federacija je stvorila sistem kata je postao daleko najzastupljenji oblik Iaiodo-a u svetu.
Tesna saradnja je uspostavljena sa veštinama Kendo i Jodo, nacionalne Kendo federacije među svojim članovima imaju i Iaido i Jodo škole. Sistem zvanja je takođe usklađen sa veštinom Kendo, odnosno primenjuje se kju –dan sistem (maksimalno zvanje 10. Dan) stvoren 1883 godine. I odeća Iaido-a je identična sa Kendo odećom.
Tvorcem Iaido-a se smatra Haiašizaki Jinsuke Šigenbou (1542 - 1621) ali se tokom japanskog feudalnog sitema menjao pod uticajem raznih škola. Ulaskom Japana u Savremeni period 1868. je nastavljena šarolikost veštine, dok konačno 1932. Iaido zvanično postaje jedinstvena priznata veština. Porazom u II Svetskom ratu, okupacijom Japana od strane Amerike - Iaido je
zabranjen. Japan je bio na kolenima, a ponos japanskog mačevanja čuveni mač Masamune predat Amerikancima kao ratni plen.
Međutim 1948. se ponovo okuplja Iaido federacija (ZNIR), a 1952. se osniva međunarodna Budo Federacija koja se sastojala od sedam veština, naravno uključujući i Iaido. Te iste 1952. Godine je osnovana i ZNKR federacija. ZNKR federacija je stvorila sistem kata je postao daleko najzastupljenji oblik Iaiodo-a u svetu.
Tesna saradnja je uspostavljena sa veštinama Kendo i Jodo, nacionalne Kendo federacije među svojim članovima imaju i Iaido i Jodo škole. Sistem zvanja je takođe usklađen sa veštinom Kendo, odnosno primenjuje se kju –dan sistem (maksimalno zvanje 10. Dan) stvoren 1883 godine. I odeća Iaido-a je identična sa Kendo odećom.
OSNOVE TEHNIKE IAIDO-A
Na narednoj su nazivi tehnika sečenja
Na narednoj su nazivi tehnika sečenja
KRETANJE U IAIDO - U
S leva na desno su prikazana osnovna kretanja:
1. ayumi asi
2. hiraki ashi
3. okuri ashi
4. shiho ashi sabaki
5. tsugi ashi
S leva na desno su prikazana osnovna kretanja:
1. ayumi asi
2. hiraki ashi
3. okuri ashi
4. shiho ashi sabaki
5. tsugi ashi
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/kamae_1.jpg?390)
STAVOVI U IAIDO - U
Seigan o kamae – srednji stav – držite vrh mača usmeren u grlo protivnika, desna noga napred (može i leva u kontra stavu)
Jōdan no kamae – držati katanu iznad glave, tsuba prati osu glave, sečivo oštricom okrenuti na gore
Gedan no kamae – sečivo ka zemlji, dijagonalno, kа protivniku, -postoje leva i desna varijanta odnosno: Hidari Gedan no kamae i Migi Gedan no kamae
Migi Jōdan no kamae– tsuka napred desno, mač dijagonalno levo nazad
Migi Hassō no kamae - sečivo iza uva, skoro vertikalno, (moguće malo nagnuto nazad), laktovi usmereni na dole, tsuba u visini brade, leva noga napred, uzrazito napadački stav
Tambo no kamae - tsuba u visini glave, zamah iza glave ( ruke sa desne strane, a vrh dijagonalo levo), laktovi podignuti
Migi Kasumi no kamae - leva noga napred, ruke gore ( ukrštene) ispred lica, sečivo okrenuto na gore i prema napred ka licu protivnika.
- postoje varijante: Te ura gasumi i Ko gasumi (na slici)
Migi Waki Chudan no kamae –radi se u visini kuka, mač je horizontalno u odnosu na pod, sečivo gleda pozadi, skriveno je iza tela, ne dodirujući kuk
Migi Waki Gedan no kamae – isto kao “Migi Waki Chudan no kamae”, samo sečivo gleda dole
Hidari Hassō no kamae - isto kao “Migi Hassō no kamae “ samo sa leve strane glave i desna noga je napred
Hidari Kasumi no kamae - desni stav kao “Te ura gasumi „
Hidari Waki Chudan no kamae - desna noga napred, ista kao “Migi Waki Chudan no kamae”, samo sa leve strane tela
Hidari Waki Gedan no kamae - desna noga napred, inverzno od “Migi Waki Gedan no kamae”
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/tyui33.png?349)
ZAŠTO IAIDO ?
Zašto se mačevaci Karike, poklonoci oplimpiskog sporta, udubljuju u ovu arhaičnu, gotovo duhovnu veštinu? Jednom mačevaocu sportisti, vežbanje Iaidoa može delovati čudno, nepotrebno, a u najgorem slučaju ova kombinacija može biti ocenjeno kao surogat veština. A da li je to tako? Da li jedan pristuo mačevanju smeta drugom, ograničavcajući ga, a pri tom oduzimajući od poklonika vreme i energiju?
Ali da krenemo redom:
Zašti Iaido? - Posvećenost
Dok god mačevanje upoređujemo sa fudbalom i tenisom i dok bezuspešno pokušavamo da izađemo iz senke takvih sportova, ustvari se svojski trudimo da mačevanje postavimo baš na te margine i napravimo od njega plitko zadovoljsto. Ono što je ustvari problem je neposvećenost i nestrpljenje, odnosno instant pristup veštini, ostvarujući neki trenutni rezultat, odnosno polazni uspeh koji nije usmeren na izgradnju mačevaoca kao ličnosti. Ljudi napuštaju mačevanje, tako da kroz izvesno vreme brišu svaki trag mačevanja iz svog života a period treniranja ostaje samo bledo sećanje. I zaključak je jasan a proizvod očiledan – prevelika fluktacija mačevalaca u klubovima.
Takav stav u mačevanju mi preziremo, smatramo ga površnim, oportunim i nadasve neefikasnim. Mačevanje je nešto dublje snažnije, trajno. Zato se u ovu priču se upuštamo vrlo temeljito, vrlo enrgično i vrlo agresivno. I tu se Karika oslanja na Iaido tražeći pomoć od veštine koja u svom izvornom obliku ima pristup koji smo zacrtli kao našu doktrinu. I preskočivši stepenicu posmatrača u životu i preuzevši ulogu ativnog homo universale, brzo se uveravamo da ova naizgled laka veština zahteva izuzetan fizički i mentalni napor, i da tera mačevaoca da napreduje milimetar po milimetar. Zato Iaido!
Zašto se mačevaci Karike, poklonoci oplimpiskog sporta, udubljuju u ovu arhaičnu, gotovo duhovnu veštinu? Jednom mačevaocu sportisti, vežbanje Iaidoa može delovati čudno, nepotrebno, a u najgorem slučaju ova kombinacija može biti ocenjeno kao surogat veština. A da li je to tako? Da li jedan pristuo mačevanju smeta drugom, ograničavcajući ga, a pri tom oduzimajući od poklonika vreme i energiju?
Ali da krenemo redom:
Zašti Iaido? - Posvećenost
Dok god mačevanje upoređujemo sa fudbalom i tenisom i dok bezuspešno pokušavamo da izađemo iz senke takvih sportova, ustvari se svojski trudimo da mačevanje postavimo baš na te margine i napravimo od njega plitko zadovoljsto. Ono što je ustvari problem je neposvećenost i nestrpljenje, odnosno instant pristup veštini, ostvarujući neki trenutni rezultat, odnosno polazni uspeh koji nije usmeren na izgradnju mačevaoca kao ličnosti. Ljudi napuštaju mačevanje, tako da kroz izvesno vreme brišu svaki trag mačevanja iz svog života a period treniranja ostaje samo bledo sećanje. I zaključak je jasan a proizvod očiledan – prevelika fluktacija mačevalaca u klubovima.
Takav stav u mačevanju mi preziremo, smatramo ga površnim, oportunim i nadasve neefikasnim. Mačevanje je nešto dublje snažnije, trajno. Zato se u ovu priču se upuštamo vrlo temeljito, vrlo enrgično i vrlo agresivno. I tu se Karika oslanja na Iaido tražeći pomoć od veštine koja u svom izvornom obliku ima pristup koji smo zacrtli kao našu doktrinu. I preskočivši stepenicu posmatrača u životu i preuzevši ulogu ativnog homo universale, brzo se uveravamo da ova naizgled laka veština zahteva izuzetan fizički i mentalni napor, i da tera mačevaoca da napreduje milimetar po milimetar. Zato Iaido!
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/katanas.jpg?437)
Zašto Iaido? - Deborment
U bukvalno prevodu deborment je faza borbe, a odnosi se na poslednju fazu borbe pre tuša. Detaljnom analizom nije teško utvrditi da se deborment svodi na poslednju akciju koja se sastoji od nekoliko pokreta. Da, nekoliko pokreta, ali onih koje odlučuju borbu. I analiza savremene borbe se svodi na to da koncentracij terba da bude na najvišem mogućem nivou, mišići treba da budu opušteni, um čist, i to u vemenskom intevalu od samo nekoliko sekundi. Hajde sada da analiziramo Iaido katu. Šta u kati vežbamo? Sve ono što nam treba za debomrent: maksimalnu kocaentraciju, opuštenost tela, smiren um. A što je najsimpatičnije I cilj je isti: dobra distanca, precizan bod, efikasno sečenje, kvalitetna parada, pravovremena riposta. Zato Iaido.
Zašto Iaido? – motorni i mentalni razvoj
“Vežbai hiljadu sati je savršenstvo, a vežbati hiljadu dana je doterivanje” – Mijamoto Musaši
Nešto što je mačevalačkoj javnosti je malo poznato ja da je grupa profesora sa jednog fakulteta za sport radila dijagram opterećenja sportista kako bi se treninzi prilagodili opterećenju na borilištu. I napravili su za sve, osim naravno za mačevanje. Naši intervali napora i pauza su toliko kompleksni da i pored najbolje želje nisu uspeli da formiraju dijagram. To samo potvrđuje da mačevanje pretstavlja jednu od najtežih disciplina. Ko je dobar maratonac, visoko skače ili dobar sa raznoraznim loptama i lopticama on je oduvek dobar. Talenat. Ima genetski potencijal, i sa malo obuke i puno rada on postiže vrh. U mačevanju to nije tako. Svaki mišić treba postaviti na svoje mesto, svaki pokret doterati malo po malo. I to traje godinama. Mačevalac je skupa borbena mašina koja je funkcionalna i u svojim kasnim šezdesetim i tu nema mestu nestrpljenju. To su stepenice razvoja i tu postoji podela na trenutni korist u smislu sticanja kondicije i samopouzdanja i trajni razvoj. E baš taj odloženi odnosno trajni razvoj za mačevaoca koji on koristi I u svojim poznijm godinama je ono što mačevaoca odvaja od ostalih. Ova doktrina u u Iaidi ima trajan izvor. Od jednog do drugog Dan zvanja uvek treba da prođe dosta godina, a da se pri tom motorni razvoj prati razvoj celokupne ličnosti. Korak po korak, lestvica po lestvica, I stalno napred, ne dozvoliti da se mačevanje pretvori u sportsku karijeru koja se završava u tridesetoj. Zato Iaido.
U bukvalno prevodu deborment je faza borbe, a odnosi se na poslednju fazu borbe pre tuša. Detaljnom analizom nije teško utvrditi da se deborment svodi na poslednju akciju koja se sastoji od nekoliko pokreta. Da, nekoliko pokreta, ali onih koje odlučuju borbu. I analiza savremene borbe se svodi na to da koncentracij terba da bude na najvišem mogućem nivou, mišići treba da budu opušteni, um čist, i to u vemenskom intevalu od samo nekoliko sekundi. Hajde sada da analiziramo Iaido katu. Šta u kati vežbamo? Sve ono što nam treba za debomrent: maksimalnu kocaentraciju, opuštenost tela, smiren um. A što je najsimpatičnije I cilj je isti: dobra distanca, precizan bod, efikasno sečenje, kvalitetna parada, pravovremena riposta. Zato Iaido.
Zašto Iaido? – motorni i mentalni razvoj
“Vežbai hiljadu sati je savršenstvo, a vežbati hiljadu dana je doterivanje” – Mijamoto Musaši
Nešto što je mačevalačkoj javnosti je malo poznato ja da je grupa profesora sa jednog fakulteta za sport radila dijagram opterećenja sportista kako bi se treninzi prilagodili opterećenju na borilištu. I napravili su za sve, osim naravno za mačevanje. Naši intervali napora i pauza su toliko kompleksni da i pored najbolje želje nisu uspeli da formiraju dijagram. To samo potvrđuje da mačevanje pretstavlja jednu od najtežih disciplina. Ko je dobar maratonac, visoko skače ili dobar sa raznoraznim loptama i lopticama on je oduvek dobar. Talenat. Ima genetski potencijal, i sa malo obuke i puno rada on postiže vrh. U mačevanju to nije tako. Svaki mišić treba postaviti na svoje mesto, svaki pokret doterati malo po malo. I to traje godinama. Mačevalac je skupa borbena mašina koja je funkcionalna i u svojim kasnim šezdesetim i tu nema mestu nestrpljenju. To su stepenice razvoja i tu postoji podela na trenutni korist u smislu sticanja kondicije i samopouzdanja i trajni razvoj. E baš taj odloženi odnosno trajni razvoj za mačevaoca koji on koristi I u svojim poznijm godinama je ono što mačevaoca odvaja od ostalih. Ova doktrina u u Iaidi ima trajan izvor. Od jednog do drugog Dan zvanja uvek treba da prođe dosta godina, a da se pri tom motorni razvoj prati razvoj celokupne ličnosti. Korak po korak, lestvica po lestvica, I stalno napred, ne dozvoliti da se mačevanje pretvori u sportsku karijeru koja se završava u tridesetoj. Zato Iaido.
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/published/649339_1.png?1500712083)
Zašti Iaido? -Mačevanje bez duhovnosti
Ne postoji niko ko se ozboljno bavio borilačkim veštinama, a da se nije susreo sa uplivom istočnjačke duhovnosti, i nemoguće je u nekom nivou ne primetiti isprepletanost fizičkog vežbanja i duhovnog pristupa. Ni Iaido nije izuzetak, i to je jednostavno tako.
S druge strane sportsko mačevanje ne posvećuje nikavu pažjnu ničemu osim sporta i rezultata na semaforu. I tu je stavr jednostvna – sport je sport.
I tu nastaje sukob ozbiljnijih razmera. Da li je mač komad gvožđa i li „duša samuraja“? Da li je bavljenje tradicionalnim istočnjačkim mačevanjem direktno suprotno Hrišćanstvu? Da li „ki“ energija upšte postoji? Da li „ki“ možemo da kontrolišemo? Da li je sva ova priča suvišna? Da li je mačevaocu potrebna?
Mislim da do odgovora svako mora sam da stigne. Svako sugerisanje je nametanje volje, a u Karici to ne radimo. Ono što želimo da postignem je da mačevanje odvojimo od tenisa, košarke i ostalih komercijalnih sportova. Da bi taj princip zaživeo potrebno je da se oslonimo na nešto dublje od lažnog sjaja savremenog sporta. Zato Iaido!
Ne postoji niko ko se ozboljno bavio borilačkim veštinama, a da se nije susreo sa uplivom istočnjačke duhovnosti, i nemoguće je u nekom nivou ne primetiti isprepletanost fizičkog vežbanja i duhovnog pristupa. Ni Iaido nije izuzetak, i to je jednostavno tako.
S druge strane sportsko mačevanje ne posvećuje nikavu pažjnu ničemu osim sporta i rezultata na semaforu. I tu je stavr jednostvna – sport je sport.
I tu nastaje sukob ozbiljnijih razmera. Da li je mač komad gvožđa i li „duša samuraja“? Da li je bavljenje tradicionalnim istočnjačkim mačevanjem direktno suprotno Hrišćanstvu? Da li „ki“ energija upšte postoji? Da li „ki“ možemo da kontrolišemo? Da li je sva ova priča suvišna? Da li je mačevaocu potrebna?
Mislim da do odgovora svako mora sam da stigne. Svako sugerisanje je nametanje volje, a u Karici to ne radimo. Ono što želimo da postignem je da mačevanje odvojimo od tenisa, košarke i ostalih komercijalnih sportova. Da bi taj princip zaživeo potrebno je da se oslonimo na nešto dublje od lažnog sjaja savremenog sporta. Zato Iaido!
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/mainill-1_orig.png)
Zašti Iaido? - Pitka voda
Da li jedna veština smeta drugoj? To pitanje je ključno pitanje sistema mačevanja Karika. To je pitanje svih pitanja a meni je Iaido trebao da to otkrijem. Sensej mi je jednom prilikom rekao: „Ako kopaš pet bunara imaćeš pet rupa sa blatnjavom vodom. Hajde umesto pet kopaj jednu i videćeš da ćeš stići do pitke vode.“
Hajde da priču vratimo na olimpisko mačevanje. Karika je od svog osnivanja agresivno krenula rad sa sva tri oficijalna oružija. Rad po širini, kao i po dubini. Ali ambicije su jedno, a mogućnosti drugo. Malobrojni članovi su imali priliku da se odluče, i dobili smo takmičare u tri disciline. Umesto posvećivanja jednoj stvari na trenigu, mi smo rad podelili na tri fronta, i svakom od oružija uskratili veliki deo vremena i pažnje. Takmičenje je donelo svoje probleme. Takmičari jedne discipline nisu mogli da pozajmljuju opremu drugima. Vreme počinjanja takmičenja jedne discipline u odnosu na drugu je razmknut i po šet do osam sati. Pomoćni treneri, asistenti i sudije iz Karike se obučavaju u tri pravca. Sve je to rezultovalo premorom i lošim kvalitetom rada. I onda sam otkrio postulat jedne škole Iaidoa: „Izbegavajte klubove gde se uči više veština odjednom: karate, judo, aikido, jiu –jitsu, tai hi cuan. To nisu dobre škole“. Odjednom bljesak, grom iz vedra neba. Iako Većina ljudi sa kojima sarađujem ima zvanja iz raznih veština uspevaju oni koji razvijaju jednu. Od svih japanskih veština radimo isključivo Iaido. Keno NE. Aikido NE. Čambaru NE. I ponovo pitanje sa početka, da li Iaido smeta olimpijskom mačevanju? Kad bi neko počeo odjednom da se bavi sa obe veštine odgovor bi bio DA. Zbog toga početnicima ne dozvoljavamo da kreću sa obe veštine odjednom. Ko je savladao osnove sportskog mačevanja ulazi u Iaido, jer formiran mačevalac od Iaida može imati višestruku korist. Sam Iaido se uglavnom vezuje za Kendo – japansko sportsko mačevanmje. Majstori Iaidoa su majstorima kendoa i objasnili im odakle njihova veština potiče i koliko bi Kendo napredovao koristeći Iaido. Japanci su to shvaili i napravili ZNKR sistem u koji su uključilii Iaido. Dijametrali pristupi: spotrski i istorijski. A baš taj dijametralni pristup iskusnom mačevaocu pomaže da svoju veštinu razvije, da je iskristališe, a onda povratno i sportsko mačevanje godinama uvežbavano doprinusi rastu u Iaidu. Zato Iaido!
Zašti Iaido? - Šta mi želimo od japanskog mačevanja?
Proučavajući filozofiju i kulturu Japana čovek ne može da ne bude zadivljen pristupom životu, pažnjom i strpljenjem kojim se pristupa svemu što se radi. To je smisao života, koji se uklapa u mudrost da ni „najdalji put nije dalek, ako se na vreme krene“, i onda dobijamo mogućnost da užvamo u svakom trenutku. Posledica tog pristupa je da je najveća dugovečnost kod stanovnika zemlje Izlaćeg Sunca. Ne bih hteo da budem neskroman, ali mogu tvrditi da ove činjenice upadaju u „ vidokrug“ samo ljudima koji su na putu samoizgradnje, odnosno ljudima koji život posmatraju iz jednog drugog ugla, ljudima koji su preskočili prag prizemnosti. To su retki ljudi, ali ljudi koji ne robuju predrasudama, vezanim vezanim za život kao i za japanski mač. Katana jeste kvalitena, ali nije neuništiva. Svaki mač od titanijuma bi bio tvrđi od nje, čak bi se bez problama mogao izraditi toliko tvrd da ga brusilica ne bi presekla. I cena katane, od titanijuma bu bila višetruko manja, od cene kvalitente katane pravljene na tradicinalan način. Ali PRAVI posvećenici japanskog mačevanja ne posmatraju stvari na takav način. Ono što je kod katane vredno je posvećenost njenoj izradi, kompleksnost kashire, primena vekovnog iskustva izrade prenošene sa kolena na koleno. Svaka katana je unikat. Savremena metalurgija jeste otišla vrlo daleko, za veliki čvrstoću nije više potrebna enormna cena, ali taj mač bi bio odlivak, urađen za par sati. Ne mi to ne tražimo od mača, ni od života. Tradicionalizam Japana je nešto drugo, suptilnije i protkano tradicijom, poštovanjem, stalnošću, jedinstvenošću...savršenstvom. Zato Iaido.
izvod iz knjige Prekinuta karika
autor Željko Ćela
autor Željko Ćela
FILOZOFIJA JAPANSKOG MAČEVANJA
![Picture](/uploads/2/4/9/6/24962149/__9593622.png)
„U umetnosti mačevanja najvažnije je steći izvestan mentalni stav poznat kao „nepokretljiva mudrost“. Ova mudrost se intuitivno stiče nakon mnogih praktičnih vežbi. Nepokretljiv ne znači biti ukočen, težak i beživotan poput kamena ili komada drveta. Pod tim se podrazumeva najviši stepen pokretljivosti sa središnjom tačkom koja ostaje nepomična. Tada um postiže najviši vrhunac hitrine, gotov je da svoju pažnju usmeri gde je potrebno – levo, desno, u svakom pravcu. Kada tvoju pažnju privuče i zadrži zamahnuti neprijateljev mač, izgubio si prvu priliku da sam načiniš sledeći potez. Oklevaš, misliš, a dok to premišljanje traje, tvoj protivnik je spreman da te obori. Stvar je u tome da mu ne pružiš takvu priliku. Moraš pratiti kretanje mača u neprijateljevim rukama, ostavljajući umu slobodu da sam načini protivprotez bez mešanja tvog razmišljanja. Krećeš se kao što se protivnik kreće i to će dovesti do njegovog poraza.
Ovo- što se može nazvati mentalnim stavom neometanja- sačinjava najvitalniji element umetnosti mačevanja. Ako između dva čina ostane mesta koliko za jednu vlas, to je prekid. Kada pljeskamo dlanovima zvuk se začuje bez trenutka razmišljanja. Zvuk ne čeka niti razmišlja pre nego što se zaori. Tu nema posrednika, jedan pokret sledi drugi a da ih čovekov svesni um ne prekida. Ako se uznemiriš videći da neprijatelj samo što te nije oborio, pa razmišljaš šta da činiš, ti mu ostavljaš mesto, to jest pružaš mu dobru priliku za smrtonosni udarac. Neka tvoja odbrana bez trenutka prekida prati napad, pa neće postojati dva odvojena kretanja poznata kao napad odbrana. Ova trenutačnost tvoje akcije neminovno će dovesti do toga da protivnik sam sebe porazi. To je slično čunu koji klizi preko brzaka; u zenu kao i u mačevanju, na velikoj je ceni um koji ne okleva, ne prekida, ne upliće se.
Često se pominje sev munje ili iskre koje prasnu kad se sudare dva kremena. Ako se ovo shvati samo u značenju brzine, načinjena je ozbiljna greška. To treba da predoči trenutačnost akcije, neprekidan tok životne energije. Kad god postoji mesto za prekid čiji uzročnik nije vitalno povezan sa trenutnim okolnostima, sigurno ćeš izgubiti. Ovo, naravno, ne znači da treba želeti da se stari obave nadohvat ili što pre. Ako se u tebi javi ova želja, samo njeno prisustvo jedan je prekid. U unutrašnjosti postoji nešto nepomično što se ipak spontano kreće zajedno sa stvarima koje se pred njim ukažu. Ogledalo mudrosti trenutno ih jednu za drugom odražava, a samo ostaje netaknuto i neuznemireno. Mačevalac ovo mora da neguje.“
Takuan XVII vek
Ovo- što se može nazvati mentalnim stavom neometanja- sačinjava najvitalniji element umetnosti mačevanja. Ako između dva čina ostane mesta koliko za jednu vlas, to je prekid. Kada pljeskamo dlanovima zvuk se začuje bez trenutka razmišljanja. Zvuk ne čeka niti razmišlja pre nego što se zaori. Tu nema posrednika, jedan pokret sledi drugi a da ih čovekov svesni um ne prekida. Ako se uznemiriš videći da neprijatelj samo što te nije oborio, pa razmišljaš šta da činiš, ti mu ostavljaš mesto, to jest pružaš mu dobru priliku za smrtonosni udarac. Neka tvoja odbrana bez trenutka prekida prati napad, pa neće postojati dva odvojena kretanja poznata kao napad odbrana. Ova trenutačnost tvoje akcije neminovno će dovesti do toga da protivnik sam sebe porazi. To je slično čunu koji klizi preko brzaka; u zenu kao i u mačevanju, na velikoj je ceni um koji ne okleva, ne prekida, ne upliće se.
Često se pominje sev munje ili iskre koje prasnu kad se sudare dva kremena. Ako se ovo shvati samo u značenju brzine, načinjena je ozbiljna greška. To treba da predoči trenutačnost akcije, neprekidan tok životne energije. Kad god postoji mesto za prekid čiji uzročnik nije vitalno povezan sa trenutnim okolnostima, sigurno ćeš izgubiti. Ovo, naravno, ne znači da treba želeti da se stari obave nadohvat ili što pre. Ako se u tebi javi ova želja, samo njeno prisustvo jedan je prekid. U unutrašnjosti postoji nešto nepomično što se ipak spontano kreće zajedno sa stvarima koje se pred njim ukažu. Ogledalo mudrosti trenutno ih jednu za drugom odražava, a samo ostaje netaknuto i neuznemireno. Mačevalac ovo mora da neguje.“
Takuan XVII vek